Divljač

Divljač

Divljač

Ćlankom 2. Zakona o lovu (NN 10/94) navedeno je da je divljač "zakonom određene životinjske vrste koje slobodno žive u prirodi, na površinama namijenjenim za intenzivni uzgoj divljači ili za njezin uzgoj i razmnožavanje. Ovdje su navedene neke od glavnih vrsta divljači koje obitavaju na području Osječko-baranjske županije i interesantne su za uzgoj, zaštitu, lov i korištenje.

Divlja svinja (la. Sus scrofa) je bliski rođak domaće svinje, živi u čoporima uglavnom oko vlažnih šuma. To je krupna divlja životinja koja se dosta lovi jer je u nekim zemljama jako brojna. Za tu brojnost je zaslužan veći broj mladih i vrlo malo prirodnih neprijatelja. Izuzetno brzo trči, ali dobar je i plivač. Odrasli primjerci mogu biti visoki od 90-100 cm, a dugački od 120-160 cm. Opis Masa im varira ovisno koje je godišnje doba i može prijeći 300 kg kod mužjaka vepra, dok ženke mogu biti teže od 150 kg. Ženke postaju spolno zrele sa 10 mjeseci, a mužjaci nekoliko mjeseci kasnije. Međutim, ne pare se prije navršenih 18 mjeseci, osim ako nije došlo do poremećaja prirodne ravnoteže. Zubi, očnjaci, su tako postavljeni u vilici da se donji, sjekutići, uvijek preklapaju sa gornjim zubima.Dugi su 28cm,nazivaju se brusači i sjekači,a kod ženke klice. Na taj način zubi se oštre. Očnjaci mužjaka najjsnažniji su u petoj godini. Divlja svinja ima boju krzna smeđe boje, tako da se uklapa u okolinu. Mladi, kada se tek rode, imaju karakteristične uzdužne pruge koje im ostaju do drugog mjeseca. Period parenja divlje svinje se odvija od polovine studenog do početka veljače. U tom periodu može doći do borbi između mužjaka, jer glavna ženka obilježi teritorij na više mjesta i to je znak da će sve ženke iz čopora biti u parenju za dvije nedjelje. Poslije borbi sa drugim mužjacima, najjači mužjak ostaje sa čoporom oko mjesec dana i za to vrijeme upari sve ženke iz čopora. Poslije tog perioda se vraća usamljeničkom životu. Često žive u šumama u blizini vodopada. Vole kaljuže i često se u njima valjaju. Na taj način se osvježavaju i rješavaju se kožnih parazita. Za odmor koriste brlog, ali prije nego što legnu u njega prvo neko vrijeme sjede. Način pridizanja je takav da prvo sjednu promatrajući okolinu, pa tek zatim ustaju. Za veprove je karakteristično da žive usamljeničkim životom, a čoporu se priključuju samo u vrijeme parenja. Mladi veprovi se često nalaze u blizini čopora, ali nikada kao njegov dio. Kada se promatra kretanje krda, uoči se da se na čelu kreće najstarija ženka. Po načinu ishrane spada u svejede, što znači da će pored hrane biljnog porijekla pojesti životinje koje može savladati,pa će čak jesti i strvine.
Srna obična (Capreolus capreolus L.)   RasprostranjenostIstočna granica ove vrste pruža se od Ladoškog jezera prema Crnom moru, ali prije njega zaobilazi strepe (Kumo-Manične) i skreće prema Balkanu. Zapadna granica kreće se od skandinavskih planina uz zapadne obale Britanskog otočja prema Gibraltaru. Nema ih u Irskoj, Korzici, Siciliji, Sardiniji i Grčkoj. U Hrvatskoj je više rasprostranjena u kontinentalnom dijelu (Slavonija, Baranja, Gorski kotar), a u priobalju je rijetkost. Rasprostranjenost po državama ovog prostora kreće se ovako: Hrvatska 29%, Slovenija 23%, Bosna i Hercegovina 14% i Makedonija 9%.   Opis izgledaIzgled srne ukazuje na skladno, vitko, lagano i vrlo pokretno tijelo. Križa su nešto viša od grebena. Noge su vitke i duge, papci crni. Srne unatoč tome ipak nisu ustrajni trkači. Rep je kratak i jedva vidljiv. Duljina od njuške do repa iznosi 130-140 cm, a visina u grebenu 75 cm. Težina ovisi o području,hrani, godišnjem dobu, fiziološkom stanju i spolu (ženke su 5-10 % lakše). Težina je obično oko 25 +/- 3 kg, ali može dosegnuti i do 40 kg. Zubna formula odrasle jedinke je I 0/4, C 0/0, P 3/3, M 3/3 dakle sveukupno ima 32 stalna zuba. Lane ima 20 mlječnih zubi. Kreće se hodom, kasom i skokom. Odličan je plivač te se kupa i nikad se ne kaljuža poput jelena i svinja. Ljetna dlaka je riđastocrvena, a zimska kestenjastosiva. Stražnjica je obrasla bijelom dlakom, koja je ljeti manje uočljiva nego zimi. Lane je smeđe sa bijelim pjegama do prvog linjanja, nakon čega izrasla dlaka prekrije ove pjege. Srna mjenja godišnje dlaku dva puta i to u proljeće i početkom jeseni. Vrijeme linjanja je ovisno o nadmorskoj visini, zdravlju i dobi životinje. Za obilježavanje teritorija i druge oblike mirisne komunikacije srnama služe specijalizirane kožne žlijezde. Ove žlijezde nalaze se između papaka zadnjih nogu (podmazuju kožu interdigitalnog područja, ostavljaju mirisni trag), ispod skočnog zgloba sa vanjske strane (tarzalni organ) su žlijezde lojnice, koje također ostavljaju miris na vegetaciji o koju se životinja očeše. Srnjak na čelu ima čeonu žlijezdu, koja mu služi za označavanje granica područja, a u ženki žlijezde koje se nalaze na stražnjici vrhunac izlučivanja imaju u doba parenja. Od osjetila srna ima izvrsno razvijen sluh, njuh i okous. Vid je slabo razvijen jer je srnino oko astigmatično te vidi samo veće predmete i to nejasno a najbolje opaža kretanje.   PonašanjePo načinu života i ponašanju srna je pretežno danja životinja s maksimumom kretanja popodne i u večernje sate (16-20 sati, ujutro 4-5 i 7-9 sati). ova aktivnost može se podijeliti prema godišnjem dobu u četiri odsjeka sa po tri mjeseca. Srna tijekom 24 sata uzima hranu u 8-11 intervala. Prosječan životni vijek je 13-15 a iznimno 17-18 godina. Srna ima sposobnost prekida razvitka zametka (embriotenija), zato da vrijeme leženja padne u povoljniji period. Ponašanje srne spada u tzv. distancijalni tip. tj. izbjegava život u većim socijalnim formacijama. Do kasne jeseni se udružuje u krda i u njima ostaje sve do proljeća. To je udruživanje nagonsko i opravdano utjecajem negativnih vanjskih faktora. U krdu vlada unutarnja organizacija, koja ga održava na okupu i pruža osjećaj sigurnosti, vođa krda je u pravilu srna majka koja vodi lanad. Tek pred sam porod srna prekida vezu sa prošlogodišnjom lanadi. Po broju članova i obiteljskoj strukturi razlikujemo obiteljsko krdo, prošireno obiteljsko krdo i nagomilano krdo (najtrajnije je obiteljsko krdo) Najtrajnije je obiteljsko krdo koje ima razvijene međusobne odnose među jedinkama, jer se radi o članovima jedne obitelji (srna - lanad). Ovisno o bonitetu staništa radijus kretanja srna je razmjerno malen, on može iznositi prosječno od 1 (srna sa lanadi do 14 dana) do 10 km. Osim toga kod srne kao zoološke porodice je izražen selidbeni nagon, ali je različitog intenziteta kod pojedinih vrsta. Kod sibirske srne je najizraženiji i vezan uz godišnja doba te iznosi i više stotina kilometara. Kod europske srne taj je nagon znatno slabiji, a izraženiji je kod planinskih srna zbog nepovoljnijih uvjeta života i neprijatelja. Razlikujemo nekoliko tipova glasanja ovih životinja. Tip glasanja je uvjetovan spolom, dobi, fiziološkim stanjem jedinke te načinom i stupnjem uznemiravanja. Glasanje slično piskanju je tipično lanetu, koje doziva majku, a pijukanje i piskanje predstavlja komunikaciju između srne i lanadi. Jauk, plač i deranje su zvukovi, koje pretežno proizvode odrasle životinje i ovise o situaciji u kojima se nalaze. Baukanje je način glasanja mužjaka, koji time oglašava opasnost, ali se isto tako glasa i u doba parenja kada srnjak baukanjem obilježava, da je zaposjeo određeni teritorij.   RazmnožavanjePari se u drugoj polovici srpnja i prvoj polovici kolovoza a ponekad i kasnije u 11. i 12. mjesecu. Kod srna koje se pare kasnije ne dolazi do prekida razvoja zametka tj. porod se odvija istovremeno sa onima koje su bile u embrioteniji. Srnjak prati srnu koja se tjera i to traje 4 dana, a potom je napušta i traži drugu. Tako oplodi 4-5 srna. Jajna stanica se nakon oplodnje ne učvrsti nego slobodno pliva u maternici i neprimjetno se razvija (embriotenija) do polovice prosinca tek nešto. Od tada počinje intenzivni razvoj tako da porod pada u 5. ili 6. mjesecu. Srna nosi 150 (285-290 dana sa embriotenijom) Prvorotke donose na svijet pretežno jedno, a kasnije dva laneta, rjeđe tri ili više jer to ni za doljenje a prema tome ni za preživljavanje nije povoljno premda srna ima četiri sise. Kod blizanaca lanad može biti raznog ili istog spola. Parenje počinje istovremeno u nizini i u planinama i traje jednako dugo dok lanjenje u planinama nastupa nešto kasnije, jer embriotenija traje dulje jer nepovoljne prilike traje dulje u planinama. Za vrijeme prehrane srna brižljivo skriva lanad. Lane teži 1.2-1.7 kg a siše sve do studenog. Postaje spolno zrelo sa 14 mjeseci.
Jelen obični (crveni jelen, lat. Cervus elaphus).   Rasprostranjenost Rasprostranjen je u Europi najčešće u šumskim kompleksima većih vodotoka - Dunava, Save, Drave te brdskim i planinskim šumama Mađarske, Rumunjske, Češke, Slovačke, Hrvatske, Slovenije, Njemačke, Austrije, a u manjem broju i u Poljskoj, europskom dijelu Rusije, Norveškoj, Švedskoj, Španjolskoj, Francuskoj i Danskoj. Vrlo su brojni u Hrvatskoj na području Baranje i Slavonije te Gorskog kotara, na Balkanu u Vojvodini te u Sloveniji uz poplavne nizine triju velikih rijeka do granice šuma u Slovenskim Alpama.    Opis izgleda Ima skladan oblik tijela, u grebenu viši nego u križima, visoke snažne noge dokazuju, da je građen za dugo i ustrajno trčanje. Oblik i veličina rogova ukazuju na prilagodbu za kretanje na otvorenim prostorima, pa time i neprikladnošću za kretanje u sredini obrasloj gustom vegetacijom. Duljina tijela jelena iznosi 225-275 cm, visina u grebenu 120-150 cm. Rep je dugačak 20-25 cm. Tjelesna težina kreće se u rasponu od 125 do 300 kg, a kod košute od 70 do 130 kg. Snažna građa mišića i tetiva omogućava mu brzi bijeg te skok i do 12 m u duljinu i 3.5 m u visinu. Kreće se korakom, kasom ili trkom. Zubna formula je I 0/4, CI/0, P3/3, M 3/3 dakle ukupno ima 34 zuba a od toga 22 mliječna. Zamjena mliječnih zubi završava se između 30. i 34. mjeseca. Od proljeća do jeseni boja dlake jelena je rđavo crvena, a na trbuhu bjelkasta. Zimska dlaka je dulja, gušća, tamnosmeđe do smeđe-sive boje. Stražnjica je bjelkasta do žutocrvena i obrubljena tamnosmeđom duljom dlakom. Mužjak na vratu ima dulju dlaku tj. grivu koju nema ženka. Jelen ima rogove, a košuta samo u iznimnim slučajevima. Oba spola imaju suzište, duboku udubinu ispod oka. Na korijenu repa u mužjaka nalazi se mirisna žlijezda. Ženka takvu žlijezdu ima na čelu a kod oba spola mirisno mjesto se nalazi na vanjskoj strani skočnog zgloba. Rog ima istu funkciju i značaj kao i rog srnjaka. Jelenji rog sastoji se od istih dijelova kao i srnjakov samo ima više parožaka. Ruža na rogu se naziva vijenac, a osim toga se na jelenjem rogu razvija kruna a iznad nadočnjaka umetak koji se naziva ledenjak. Sva osjetila su u ove životinje odlično razvijena i premda ima astigmatično građeno oko puno bolje razlikuje predmete u okolini od srne.   Ponašanje Po ponašanju jelen je životinja sumraka, ali je aktivan i u vrijeme sunčeve svjetlosti. Na njegovu aktivnost djeluju duljina trajanja osvjetljenja i intenzitet sunčeve svjetlosti. Ako je svjetlost kraća i slabija aktivniji je po danu, a za jakog sunca je aktivan u noćnim satima. U ponašanju je uočljiv jaki socijalni nagon, tako da košute gotovo cijelu godinu žive u krdima dok je jelen distanciraniji. Stariji jeleni su osim socijalnom udaljeni i grupnom razdaljinom, tako da postoji dva tipa krda, čvrsto krdo košuta sa teladi i jednogodišnjim i dvogodišnjim jelenima i slabo povezana krda u kojima se nalaze jeleni različitih starosti. Jako stari mužjaci žive samotničkim životom. Odnos prema staništu je takav da se može prilagoditi i relativno malenom prostoru iako je migracija osnovna karakteristika jelena. Ovim životinjama je duboko usađen nagon za sezonsko seljenje, ljeti u više, a zimi u niže predjele. Danas se međutim više ne sele kao nekada kad su im glavni selidbeni putovi bili duž tokova velikih rijeka. Jeleni se također sele i zbog parenja, godišnjeg doba i slično. Mužjaci se glasaju rikom a u opasnosti bauču dubljim tonom. Za vrijeme parenja ženke se oglašavaju sa "ah" i "ang" a ranjene životinje ispuštaju kratki glas sličan rikanju. Tijekom 24 sata u 5-7 navrata traži hranu i za to mu je potrebno vrijeme od 7-10 sati. U prehrani jelena razlikujemo ove kategorije hrane: mekanu, žilavu, tvrdu te balastne tvari. Osim vode za piće potrebna im je i voda za kaljužanje te sol.   Razmnožavanje Parenje se u nizini odvija u 8. i 9. mjesecu a u planinama u 9. i 10. mjesecu. Tek se u sezoni parenja mužjaci približavaju ženkama te dolaze na "rikališta" na kojima se međusobno bore za pravo na parenje. Tijekom borbi mogu izgubiti čak do 30 kg. S obzirom na to da žive u poligamiji parenje predstavlja napor koji uz prethodne borbe i neuzimanje hrane može dovesti do takve iscrpljenosti da mužjak može uginuti preko zime. U prirodi je omjer spolova 1:1. Trudnoća košute traje 33-34 tjedna, a pred porod se izdvaja iz krda te se teli u 5. ili 6. mjesecu i obično oteli jedno ili rjeđe dva mladunca. Događa se da jedno ugine kao zametak ili nešto kasnije. Tek rođeno tele teško je 7 do 12 kg. Košuta ima 4 sise, i kada tele toliko ojača da može slijediti majku, košuta se vraća u krdo. Tele postaje samostalno sa 9 do 11 mjeseci a spolna zrelost nastupa najranije sa 16 mjeseci. Od prirodnih neprijatelja jelenu prijete vuk i medvjed a nejakoj teladi ris. Životni vijek jelena je 15 do 20 godina a iznimno 25, rast mužjaka se završava sa 8 do 9 godina, a košute sa 3 do 4 godine.
Zec obični rasprostranjen je na cijelom području županije no brojno stanje je daleko ispod onog propisanog LGO. Razlog tome treba tražiti u sve većoj industrijalizaciji i sve modernijoj poljoprivredi. Duljina tijela iznosi mu 65 cm, a visina 25 cm i rep mu je dug oko 8 cm. Dlaka mu je gusta, vunasta, po leđima je sivkasto hrđasta, a po trbuhu bijela. Primjećeno je da su zečevi koji stalno žive u polju nešto svijetliji od zečeva koji žive u šumi. Boja dlake zeca mijenja se prema starosti, godišnjoj dobi i prema okolišu u kojem živi. Mađu spolovima nema razlike po vanjskom izgledu tj. po veličini i težini. Težina zeca iznosi prosječno 3,5-4,0 kg. Planinski zečevi su veći i teži, dok su zečevi u mediteranskom pojasu (Dalmacija, Istra) znatno manji - do 3 kg. Uši su mu dulje od od dužine glave, a stražnje noge su mu duže od prednjih. Vrh ušiju i gornji dio repa su crni. Šape su mu posve obrasle dlakom. Mužjaka od ženke možemo prepoznati kad ih imamo u rukama - po građi spolnih organa.
Divlja patka (Anatidae L.) rasprostranjena je na područjima koja obiluju vodom i vodenim površinama (Baranja, Našički i Miholjački ribnjaci te uz tokove rijeka: Drava, Karašica, Vučica).Slične du domaćim patkama. Mužjaka od ženke možemo razlikovati po vanjskom izgledu. Hrane se biljnom i životinjskom hranom. Imaju jako dobro razvijeno osjetilo vida, sluha i opipa. Vrlo su proždrljive, a dobro razvijeno osjetilo opipa na kljunu omogućava im traženje hrane noću i po mulju. Vole raznovrsnu hranu.  U lovnu divljač spadaju naredne vrste pataka: gluhara, kržulja, glavata, kreketaljka, žličarka, krunata, lastarka i pupčanica.
Fazan (lat. Phasianus colchicus) je široko rastprostranjena ptica iz reda Galliformes. Fazan potiče iz Srednje Azije, ali je još u vrijeme antičkog Rima donesen u Evropu. Ova ptica naseljava pretežno šumarke, livade, predjele oko riječne obale, polja i njive na kojima se hrani. Fazan je jedna od najrasprostranjenijih vrsta divljači i najčešće lovljena ptica. Osobine Mužjak fazana je dugačak 50-90 centimetara (sa repom) i poseduje dugačak rep, koji nekada može da iznosi polovinu od ukupne dužine. Njegovo perje je pretežno smeđe boje, dok je glava zeleno-plave boje. Oko očiju se nalaze pera crvene boje, a oko vrata se kod nekih podvrsta, nalazi prsten bijele boje. Ženka fazana je manja i sive je boje. Obično na jednog mužjaka dolazi 5-6 ženki fazana, jer se mužjaci love. Gnijezde se na zemlji u periodu od aprila do juna. Period inkubacije jaja traje 23-26 dana. Međutim većina fazana se uzgaja u fazanerijama, a uoči sezone lova se puštaju. Fazani lete na kratkim distancama, ali mogu i da brzo trče po zemlji.
Lisica je rasprostranjena i na lovnim i nelovnim površinama naše županije. Brojno stanje je preveliko a kako nema dovoljno hrane ulazi i u naselja a u zapuštenijim dijelovima naselja i obitava. Budući da na području županije ima dosta miniranih površina, ista lisice koriste kao stanište koje im služi kao idealan zaklon i mjesto reprodukcije.  Lisica je naš najpoznatiji i najrasprostranjeniji predstavnik porodice pasa. Dugačka je oko 80 cm, visoka 45-50 cm, a njen kitnjasti rep dugačak je 40 cm. Težina joj je 6-10 kg. Cijelo tijelo joj je pokriveno dlakom žutocrvene boje, koja je ispod brade, grla i po trbuhu bijele boje, a tabani i njuška su joj crni.Neke lisice imaju katkad djelomično crni ili sivi plašt na leđima. Krzno joj je dobro za preradu samo zimi.
@ Slynetwork.com.